|
|||||||
|
|
|
|||||
|
|
|||||||
|
|
|
|
Božićna poslanica 2001.:
U spomen fra Anđelu Zvizdoviću i povratku fojničana
U nekoliko zadnjih godina, mi fojnički franjevci, pišemo vam božićnu čestitku u kojoj vas upoznamo s najvažnijim događajima u vjerskom životu nas fojničkih katolika Hrvata. I ove godine ćemo to učiniti, ali na jedan pomalo drugačiji način. Naime, prije tri godine prof. Franjo Marić u Zagrebu je izdao knjigu pod naslovom: «Hrvati-katolici u Bosni i Hercegovini između 1463. i 1995. godine». Prema ovoj knjizi mi smo napravili kratki pregled o broju Hrvata u BiH, također o broju drugih koji žive u BiH, a posebnu pažnju, svakako, posvetili smo našoj Fojnici. I na kraju donijeli smo podatke iz 1993. godine i tako sve do kraja 2000. godine. Cilj nam je učiniti vidljivim, to jest jasno pokazati kako su Hrvati i katolici u BiH živjeli odvajkada, kako su kroz dugu povijest bili ponekad brojni i jaki, ponekad malobrojni i nejaki, uvijek postojali i opstajali, ne doduše u svim krajevima, ali u Fojnici uvijek. Sada malo zavirimo u prošlost: Iz doba prije pada Bosne pod tursku vlast nemamo, na žalost, točnih brojčanih podataka, ni svjetovnih ni vjerskih, o broju stanovnika na tim prostorima. On se ipak može približno utvrditi iz turskih statistika, koje odmah na početku turske vladavine navode broj muslimana i kršćana u pojedinim pokrajinama. Na osnovi tih statistika te broja obraćenih bogumila i njihovih ostataka prije pada Bosne može se približno izračunati broj stanovnika na prostorima današnje BiH. «U prvoj polovici 15. st. Bosna je uživala veliko ekonomsko blagostanje, pa je broj pučanstva morao biti dosta velik. Padom Bosne godine 1463. i sljedećih godina iselio se ili je bio odveden u ropstvo znatan broj bosanskih Hrvata. Usto je u neprestanim ratovima koncem 15. i tijekom 16. st. dobar broj bosanske mladosti izginuo. Prema tome, prije konca 16. st. Bosna nije dosegla onaj broj pučanstva koji je imala prije 1463. godine. Polazeći od toga stajališta, a koristeći se turskim i drugim statističkim podacima iz 15., 16., i početka 17. st., smatramo da je u današnjoj BiH, prije pada pod tursku vlast, moralo biti od 850.000 do 900.000 stanovnika. Od toga je pravih, etničkih Srba u Podrinju, zajedno s kojom doseljenom srpskom obitelji u Travunji i drugdje, moglo biti oko 3% ili nešto preko 25.000 duša. Tri četvrtine tih Srba slijedile su pravoslavnu vjeru, a otprilike jedna četvrtina pripadala je bogumilskoj sljedbi. U Duklji i Travunji bilo je pravoslavnih Vlaha i popravoslavljenih Hrvata oko 4%, tj. oko 30.000 duša. Sve drugo pučanstvo BiH bilo je etnički hrvatsko, i to 80.000 do 90.000 vjernika bogumilske crkve i oko 750.000 katolika, naime starih sljedbenika katoličke crkve i novoobraćenih bogumilskih vjernika.
Prema turskim službenim defterima, koji su do danas u originalu sačuvani u Carigradu, 1477. godine, dakle 14 godina poslije pada Bosne, u Foči, sjedištu turskog sandžaka koji je obuhvaćao Hercegovinu, bilo je 227 kršćanskih kuća, 33 odrasla neoženjena muškarca i 5 udovica, a samo 3 muslimana. Tada su katolici u Foči obavljali vjersku službu u lijepoj romaničkoj crkvi iz XII. stoljeća. Ona je 1506. godine pretvorena u Carevu džamiju, koja i danas postoji. U fojničkom kraju (Hvojnici) bilo je 1469. godine 329 obitelji 20 neoženjenih stanovnika. Na području Prače, koja se spominje u poznatoj Povelji Bele IV. iz 1244. godine kao «biskupija Prača u župi Borac», u 1469. godini bile su 74 obitelji i 15 neoženjenih. Olovo je 1469. godine imalo 126 kršćanskih obitelji i 30 neoženjenih. U olovskom kraju te se iste godine spominje pazar Žrnovica (koja danas ne postoji), a imala je 38 obitelji i 3 neoženjena, te selo Knežina, kasnije Tekmir a danas Šahbegovići pod Romanijom s 13 obitelji i 2 neoženjena muškarca. Oko 5 km sjeverno od ušća Žepe postoji i danas selo Vratar, koje je 1469. godine imalo 32 obitelji i 4 neoženjena stanovnika. Grad Foča (Hotča) je 1469. godine imao 192 obitelji i 70 neoženjenih. Veleposlanik Francuske u Carigradu Filip Di Fren-Kane prošao je kroz Foču 20. siječnja 1573. te između ostalog zapisao i to da su «svi kršćani iz ovoga mjesta prešli na tursku vjeru».Pazar Čajniče je 1477. godine imao 190 obitelji i 5 neoženjenih stanovnika.» Goražde je 1469. godine imalo 144 obitelji i 115 neoženjenih, a te iste godine Ustikolina je imala 60 obitelji i 21 neoženjenog muškarca. Godine 1477. Ustikolina je imala 82 kršćanske obitelji i 11 neoženjenih kršćana. U nevesinjskom kraju naselje Biograd je 1469. godine imalo 132 obitelji i 24 neoženjena. U gatačkome kraju spominju se mjesto i trg Cernica, koja je 1469. godine imala 81 obitelj i 18 neoženjenih. U mostarskom kraju trg Mostar imao je 1477. godine 19 kršćanskih kuća i l neoženjenog stanovnika, a 1519. godine Mostar je imao 75 kršćanskih i 19 muslimanskih obitelji. U vi-sočkom kraju su 1485. godine bile 232 kršćanske obitelji, 12 neoženjenih muškaraca i samo 7 muslimana. Travnik je 1485. godine imao 36 kršćanskih ili muslimanskih, Maglaj-tvrđava te iste godine imala je 90 obitelji, selo Maglaj 32 obitelji. Prema istom izvoru Maglaj su tada naseljavali «Vlasi koji dolaze izvana i tu se nastanjuju».U Hlevnu (Livnu) je 1485. godine bilo 37 kršćanskih obitelji i 26 stanovnika bez stalnog boravka. Dakle, nije bilo niti jedne muslimanske kuće. Godine 1516. Livno je imalo 63 kršćanske obitelji, 5 samaca i samo 2 muslimanske obitelji. U Travniku je 1489. godine bilo 36 kršćanskih i 11 muslimanskih kuća, a 1516. godine Travnik je imao 20 muslimana (6 neoženjenih), 8 muslimana nomada te 32 kršćanske kuće i 28 neoženjenih kršćana. Prema defterima iz 1528./29. Travnik je imao 44 kršćanske kuće i 28 neoženjenih kršćana, 20 muslimana, 6 neoženjenih muslimana. Isti defter donosi i popis sela u Lašvanskoj nahiji s brojem muslimana i kršćanskih kuća (ali ne i brojem kršćana po selima), vrste imanja, a navodi i prihode s imanja za svako selo. U svim selima pored katolika živi i manji broj muslimana. Budući su sva sela naseljena i muslimanima, možemo sa sigurnošću tvrditi da to nisu muslimani pridošlice koji su nastanjeni u gradu, nego uglavnom domaći ljudi koji su prešli na islam. U Dlamoču (Glamoču) su 1516. godine bile 32 obitelji i 8 samaca u pet sela. Iste godine Kupres je imao 79 obitelji i 17 neoženjenih u 12 sela. Prema turskom službenom defteru iz 1489. godine, koji se i danas čuva u Carigradu, te je godine u Bosanskom sandžaku, koji se protezao od Novog Pazara do Sane i od Ivan-planine do Maglaja, bilo kršćana: 25.068 obitelji, 1.332 udovice i 4.026 neoženjenih, a muslimana: 4.485 obitelji i 2.348 neoženjenih. Današnji neki povjesničari obično smatraju da su tadašnje bosanske obitelji prosječno imale 5 članova. Tako bi godine 1489. u Bosanskom sandžaku bilo 130.698 kršćana ili 80,07%, a muslimana 24.773 ili 19,93%.Budući da se tada u Bosni živjelo zadružno, a na osnovi podataka koje imamo za katoličke obitelji iz 17. i 18. stoljeća može se broj tadašnjih bosanskih obitelji množiti s 8 članova. Godine 1489. bilo bi u bosanskom sandžaku: 205.902 kršćana ili 84,42% i 38.228 muslimana ili 15,58%. Broj obitelji po vjerama prema defterima, koje je proučio povijesni statističar, carigradski sveučilišni profesor Omer Lufti Barkan, i objelodanio 1950. godine u djelu Les deportations (str. 67.-131.), u bosanskohercegovačkim sandžakatima 1528./29. godine bio bi sljedeći:
Sada ćemo pažnju usmjeriti na našu Fojnicu. 1600. godine u naselju, okolici i u pokrajnim selima bilo je 3.000 katoličkih kuća s 12.000 duša. Krizmano je više od 3.000 osoba. U samostanu je živjelo 15 fratara: 10 svećenika, 3 klerika i 2 obraćenika. Postojala je crkva Duha Svetog s dobro opskrbljenom sakristijom. Godine 1623. franjevačka provincija Bosna Srebrena imala je: 17 samostana, 11 kapela, 23 župe i 276 franjevaca u Bosni, te 25 koji su službovali u Bugarskoj, a 53 studirali u Italiji i Mađarskoj. Provincija je imala ukupno 355 članova. Samostani su slijedeći: Zaostrog, Živogošće, Makarska, Imotski, Visovac, Rama, Kreševo, Fojnica (32 franjevca koji služe 9 župa), Visoko, Kraljeva Sutjeska, Olovo, Srebrenica, Gradovrh ili Gornja Tuzla, Donja Tuzla, Modriča, Velika i Našice. Prema izvještaju fra Tome Ivkovića između 1623. i 1630. godine u Fojnici je bilo 147 krizmanih osoba.1649. broj krizmanih u Fojnici je bio 171. 1675. godine župa Sveti Duh u Fojnici (ukrašena crkva i uz nju fratarski samostan) brojala je 400 vjernika, a broj krizmanih bio je 230. Koncem 1737. godine fra Mato Delivić, biskup i prvi apostolski vikar u Bosni iznosi nam podatke o župi Fojnica navodeći pri tom i neka mjesta iz te župe. Evo toga izvješća:
Prvu vrlo iscrpnu statistiku o katolicima u Bosni načinio je biskup fra Pavo Dragičević iz Fojnice. Tri je izvješća poslao Propagandi u Rim, a najvažnije i najopširnije je ono prvo, od 29. veljače 1744. godine. Župa Fojnica imala je tada 3 naselja sa 115 katoličkih obitelji i 568 katolika, a od toga su bile 433 odrasle i 135 maloljetne osobe. Naselja mjesta s katoličkim pukom bila su:
Godine 1771. imamo izvješće biskupa Marijana Bogdanovića iz Kreševa. Župa Foiniza (Fojnica) imala je tada 7 naselja sa 168 katoličkih obitelji i 940 katolika, a od toga bilo je 627 odraslih i 313 maloljetnih osoba.
Biskup fra Marko Dobretić donosi nam izvješće prema kojemu je 1777. godine u župi Duha Svetog u Fojnici bilo: 256 krštenih, 40 vjenčanih, 130 umrlih, 796 odraslih, 373 djece, ukupno 1.169 a kuća 214. Prema šematizmu franjevačke provincije Bosne Srebrene za 1856. godinu imamo slijedeće podatke za župu Fojnica:
...a godine 1864.:
Godine 1877.:
Prema podacima iz Vrhbosanske nadbiskupije za 1885. godinu u Fojnici je bilo 2.665. katolika. Tablica daje detaljnije podatke, a ona izgleda ovako:
1932. godine statistika župe Fojnica izgleda ovako: Župa Fojnica (3.303 katolika)
U podacima Vrhbosanske biskupije za 1961. godinu imamo slijedeću statistiku: Župa Fojnica (4.293 katolika)
1974. godine u župi Fojnica broj katolika iznosio je 5.142., privremeno odsutnih bilo je 110. Zanimljiv je podatak iz šematizma franjevačke provincije Bosne Srebrene za godinu 1887. u kojoj se nalazi statistika samostana Fojnica i njemu pripadajući župa. Evo kako on izgleda: Samostan Fojnica i samostanske župe:
Prema istom šematizmu ali za godinu 1906. tablica izgleda ovako: Samostan Fojnica i samostanske župe:
1935. godine samostan i župa Fojnica imala je 3.540 katolika, a broj muslimana iznosio je 2.564. Godine 1963. broj vjernika u župi Fojnica se povećao i iznosio je 4.530. 1974. godine župa Fojnica brojila je 4.950 katolika, 1989. godine broj je iznosio 5.223. Hrvati-katolici u Bosni i Hercegovini između 1463. i 1995. godine
|
