Božićna poslanica 2001.:

U spomen fra Anđelu Zvizdoviću i povratku fojničana

    U nekoliko zadnjih godina, mi fojnički franjevci, pišemo vam božićnu čestitku u kojoj vas upoznamo s najvažnijim događajima u vjerskom životu nas fojničkih katolika Hrvata. I ove godine ćemo to učiniti, ali na jedan pomalo drugačiji način.

    Naime, prije tri godine prof. Franjo Marić u Zagrebu je izdao knjigu pod naslovom: «Hrvati-katolici u Bosni i Hercegovini između 1463. i 1995. godine». Prema ovoj knjizi mi smo napravili kratki pregled o broju Hrvata u BiH, također o broju drugih koji žive u BiH, a posebnu pažnju, svakako, posvetili smo našoj Fojnici. I na kraju donijeli smo podatke iz 1993. godine i tako sve do kraja 2000. godine.

    Cilj nam je učiniti vidljivim, to jest jasno pokazati kako su Hrvati i katolici u BiH živjeli odvajkada, kako su kroz dugu povijest bili ponekad brojni i jaki, ponekad malobrojni i nejaki, uvijek postojali i opstajali, ne doduše u svim krajevima, ali u Fojnici uvijek.

    Sada malo zavirimo u prošlost:

    Iz doba prije pada Bosne pod tursku vlast nemamo, na žalost, točnih brojčanih podataka, ni svjetovnih ni vjerskih, o broju stanovnika na tim prostorima. On se ipak može približno utvrditi iz turskih statistika, koje odmah na početku turske vladavine navode broj muslimana i kršćana u pojedinim pokrajinama. Na osnovi tih statistika te broja obraćenih bogumila i njihovih ostataka prije pada Bosne može se približno izračunati broj stanovnika na prostorima današnje BiH. «U prvoj polovici 15. st. Bosna je uživala veliko ekonomsko blagostanje, pa je broj pučanstva morao biti dosta velik. Padom Bosne godine 1463. i sljedećih godina iselio se ili je bio odveden u ropstvo znatan broj bosanskih Hrvata. Usto je u neprestanim ratovima koncem 15. i tijekom 16. st. dobar broj bosanske mladosti izginuo. Prema tome, prije konca 16. st. Bosna nije dosegla onaj broj pučanstva koji je imala prije 1463. godine. Polazeći od toga stajališta, a koristeći se turskim i drugim statističkim podacima iz 15., 16., i početka 17. st., smatramo da je u današnjoj BiH, prije pada pod tursku vlast, moralo biti od 850.000 do 900.000 stanovnika. Od toga je pravih, etničkih Srba u Podrinju, zajedno s kojom doseljenom srpskom obitelji u Travunji i drugdje, moglo biti oko 3% ili nešto preko 25.000 duša. Tri četvrtine tih Srba slijedile su pravoslavnu vjeru, a otprilike jedna četvrtina pripadala je bogumilskoj sljedbi. U Duklji i Travunji bilo je pravoslavnih Vlaha i popravoslavljenih Hrvata oko 4%, tj. oko 30.000 duša. Sve drugo pučanstvo BiH bilo je etnički hrvatsko, i to 80.000 do 90.000 vjernika bogumilske crkve i oko 750.000 katolika, naime starih sljedbenika katoličke crkve i novoobraćenih bogumilskih vjernika.

    Prema turskim službenim defterima, koji su do danas u originalu sačuvani u Carigradu, 1477. godine, dakle 14 godina poslije pada Bosne, u Foči, sjedištu turskog sandžaka koji je obuhvaćao Hercegovinu, bilo je 227 kršćanskih kuća, 33 odrasla neoženjena muškarca i 5 udovica, a samo 3 muslimana. Tada su katolici u Foči obavljali vjersku službu u lijepoj romaničkoj crkvi iz XII. stoljeća. Ona je 1506. godine pretvorena u Carevu džamiju, koja i danas postoji. U fojničkom kraju (Hvojnici) bilo je 1469. godine 329 obitelji 20 neoženjenih stanovnika. Na području Prače, koja se spominje u poznatoj Povelji Bele IV. iz 1244. godine kao «biskupija Prača u župi Borac», u 1469. godini bile su 74 obitelji i 15 neoženjenih. Olovo je 1469. godine imalo 126 kršćanskih obitelji i 30 neoženjenih. U olovskom kraju te se iste godine spominje pazar Žrnovica (koja danas ne postoji), a imala je 38 obitelji i 3 neoženjena, te selo Knežina, kasnije Tekmir a danas Šahbegovići pod Romanijom s 13 obitelji i 2 neoženjena muškarca. Oko 5 km sjeverno od ušća Žepe postoji i danas selo Vratar, koje je 1469. godine imalo 32 obitelji i 4 neoženjena stanovnika. Grad Foča (Hotča) je 1469. godine imao 192 obitelji i 70 neoženjenih. Veleposlanik Francuske u Carigradu Filip Di Fren-Kane prošao je kroz Foču 20. siječnja 1573. te između ostalog zapisao i to da su «svi kršćani iz ovoga mjesta prešli na tursku vjeru».Pazar Čajniče je 1477. godine imao 190 obitelji i 5 neoženjenih stanovnika.» Goražde je 1469. godine imalo 144 obitelji i 115 neoženjenih, a te iste godine Ustikolina je imala 60 obitelji i 21 neoženjenog muškarca. Godine 1477. Ustikolina je imala 82 kršćanske obitelji i 11 neoženjenih kršćana. U nevesinjskom kraju naselje Biograd je 1469. godine imalo 132 obitelji i 24 neoženjena. U gatačkome kraju spominju se mjesto i trg Cernica, koja je 1469. godine imala 81 obitelj i 18 neoženjenih. U mostarskom kraju trg Mostar imao je 1477. godine 19 kršćanskih kuća i l neoženjenog stanovnika, a 1519. godine Mostar je imao 75 kršćanskih i 19 muslimanskih obitelji. U vi-sočkom kraju su 1485. godine bile 232 kršćanske obitelji, 12 neoženjenih muškaraca i samo 7 muslimana. Travnik je 1485. godine imao 36 kršćanskih ili muslimanskih, Maglaj-tvrđava te iste godine imala je 90 obitelji, selo Maglaj 32 obitelji. Prema istom izvoru Maglaj su tada naseljavali «Vlasi koji dolaze izvana i tu se nastanjuju».U Hlevnu (Livnu) je 1485. godine bilo 37 kršćanskih obitelji i 26 stanovnika bez stalnog boravka. Dakle, nije bilo niti jedne muslimanske kuće. Godine 1516. Livno je imalo 63 kršćanske obitelji, 5 samaca i samo 2 muslimanske obitelji. U Travniku je 1489. godine bilo 36 kršćanskih i 11 muslimanskih kuća, a 1516. godine Travnik je imao 20 muslimana (6 neoženjenih), 8 muslimana nomada te 32 kršćanske kuće i 28 neoženjenih kršćana. Prema defterima iz 1528./29. Travnik je imao 44 kršćanske kuće i 28 neoženjenih kršćana, 20 muslimana, 6 neoženjenih muslimana. Isti defter donosi i popis sela u Lašvanskoj nahiji s brojem muslimana i kršćanskih kuća (ali ne i brojem kršćana po selima), vrste imanja, a navodi i prihode s imanja za svako selo. U svim selima pored katolika živi i manji broj muslimana. Budući su sva sela naseljena i muslimanima, možemo sa sigurnošću tvrditi da to nisu muslimani pridošlice koji su nastanjeni u gradu, nego uglavnom domaći ljudi koji su prešli na islam. U Dlamoču (Glamoču) su 1516. godine bile 32 obitelji i 8 samaca u pet sela. Iste godine Kupres je imao 79 obitelji i 17 neoženjenih u 12 sela.

    Prema turskom službenom defteru iz 1489. godine, koji se i danas čuva u Carigradu, te je godine u Bosanskom sandžaku, koji se protezao od Novog Pazara do Sane i od Ivan-planine do Maglaja, bilo kršćana: 25.068 obitelji, 1.332 udovice i 4.026 neoženjenih, a muslimana: 4.485 obitelji i 2.348 neoženjenih. Današnji neki povjesničari obično smatraju da su tadašnje bosanske obitelji prosječno imale 5 članova. Tako bi godine 1489. u Bosanskom sandžaku bilo 130.698 kršćana ili 80,07%, a muslimana 24.773 ili 19,93%.Budući da se tada u Bosni živjelo zadružno, a na osnovi podataka koje imamo za katoličke obitelji iz 17. i 18. stoljeća može se broj tadašnjih bosanskih obitelji množiti s 8 članova. Godine 1489. bilo bi u bosanskom sandžaku: 205.902 kršćana ili 84,42% i 38.228 muslimana ili 15,58%.

    Broj obitelji po vjerama prema defterima, koje je proučio povijesni statističar, carigradski sveučilišni profesor Omer Lufti Barkan, i objelodanio 1950. godine u djelu Les deportations (str. 67.-131.), u bosanskohercegovačkim sandžakatima 1528./29. godine bio bi sljedeći:

     Sada ćemo pažnju usmjeriti na našu Fojnicu.

    1600. godine u naselju, okolici i u pokrajnim selima bilo je 3.000 katoličkih kuća s 12.000 duša. Krizmano je više od 3.000 osoba.

    U samostanu je živjelo 15 fratara: 10 svećenika, 3 klerika i 2 obraćenika. Postojala je crkva Duha Svetog s dobro opskrbljenom sakristijom.

    Godine 1623. franjevačka provincija Bosna Srebrena imala je: 17 samostana, 11 kapela, 23 župe i 276 franjevaca u Bosni, te 25 koji su službovali u Bugarskoj, a 53 studirali u Italiji i Mađarskoj. Provincija je imala ukupno 355 članova. Samostani su slijedeći: Zaostrog, Živogošće, Makarska, Imotski, Visovac, Rama, Kreševo, Fojnica (32 franjevca koji služe 9 župa), Visoko, Kraljeva Sutjeska, Olovo, Srebrenica, Gradovrh ili Gornja Tuzla, Donja Tuzla, Modriča, Velika i Našice.

    Prema izvještaju fra Tome Ivkovića između 1623. i 1630. godine u Fojnici je bilo 147 krizmanih osoba.1649. broj krizmanih u Fojnici je bio 171. 1675. godine župa Sveti Duh u Fojnici (ukrašena crkva i uz nju fratarski samostan) brojala je 400 vjernika, a broj krizmanih bio je 230.

    Koncem 1737. godine fra Mato Delivić, biskup i prvi apostolski vikar u Bosni iznosi nam podatke o župi Fojnica navodeći pri tom i neka mjesta iz te župe. Evo toga izvješća:

     Prvu vrlo iscrpnu statistiku o katolicima u Bosni načinio je biskup fra Pavo Dragičević iz Fojnice. Tri je izvješća poslao Propagandi u Rim, a najvažnije i najopširnije je ono prvo, od 29. veljače 1744. godine. Župa Fojnica imala je tada 3 naselja sa 115 katoličkih obitelji i 568 katolika, a od toga su bile 433 odrasle i 135 maloljetne osobe. Naselja mjesta s katoličkim pukom bila su:

     Godine 1771. imamo izvješće biskupa Marijana Bogdanovića iz Kreševa. Župa Foiniza (Fojnica) imala je tada 7 naselja sa 168 katoličkih obitelji i 940 katolika, a od toga bilo je 627 odraslih i 313 maloljetnih osoba.

    Biskup fra Marko Dobretić donosi nam izvješće prema kojemu je 1777. godine u župi Duha Svetog u Fojnici bilo: 256 krštenih, 40 vjenčanih, 130 umrlih, 796 odraslih, 373 djece, ukupno 1.169 a kuća 214. Prema šematizmu franjevačke provincije Bosne Srebrene za 1856. godinu imamo slijedeće podatke za župu Fojnica:

...a godine 1864.:

     Godine 1877.:

    Prema podacima iz Vrhbosanske nadbiskupije za 1885. godinu u Fojnici je bilo 2.665. katolika. Tablica daje detaljnije podatke, a ona izgleda ovako:

     1932. godine statistika župe Fojnica izgleda ovako:

Župa Fojnica (3.303 katolika)

    U podacima Vrhbosanske biskupije za 1961. godinu imamo slijedeću statistiku:

    Župa Fojnica (4.293 katolika)

    1974. godine u župi Fojnica broj katolika iznosio je 5.142., privremeno odsutnih bilo je 110.

    Zanimljiv je podatak iz šematizma franjevačke provincije Bosne Srebrene za godinu 1887. u kojoj se nalazi statistika samostana Fojnica i njemu pripadajući župa. Evo kako on izgleda:

    Samostan Fojnica i samostanske župe:

    Prema istom šematizmu ali za godinu 1906. tablica izgleda ovako:

    Samostan Fojnica i samostanske župe:

    U Fojnici bilo je 19 Židova, u Busovači 19 Židova, 7 evangelika i u kapelaniji Gromiljak 10 Židova.

    1935. godine samostan i župa Fojnica imala je 3.540 katolika, a broj muslimana iznosio je 2.564. Godine 1963. broj vjernika u župi Fojnica se povećao i iznosio je 4.530. 1974. godine župa Fojnica brojila je 4.950 katolika, 1989. godine broj je iznosio 5.223.

    Hrvati-katolici u Bosni i Hercegovini između 1463. i 1995. godine

(Prema crkvenim statistikama u BiH bilo je 832.000 Hrvata-katolika)

    Godina 1993. za Hrvate Fojnice bila je najtragičnija. Skoro svi su bili protjerani s područja Fojnice. Prema samostanskoj evidenciji, pri kraju 1993. godine popis je izgledao ovako:

    Izgledalo je to kao propast svijeta. Međutim ljubav prema rodnoj Fojnici bila je jača od svih zlih sila, a bilo ih je bezbroj. To se vidi iz statistike blagoslova kuća na kraju 1997. godine. Bilo je ovako:

    U 1998. i 1999. godini Fojnica je počela poprimati prijašnji izgled. Hrvati se vraćaju svojim kućama. Na kraju 2000. godine prema samostanskim dokumentima situacija je izgledala ovako:

    I na kraju ovih statističkih podataka pogledajte i ovaj zadnji podatak za župu Fojnica za ovu 2001. godinu:

    Ovaj hod kroz statističke podatke iz naše povijesti nije bio hod u prazno i svaki onaj tko dobro pročita sve ove brojke u gore navedenom tekstu otkrit će zapravo kako je Bog, zaista, taj koji vodi i upravlja ovom našom poviješću. Odakle, inače, snaga, volja i ljubav u ljudima da, kada padnu, ponovno ustanu, da, kada budu prognani i izgnani sa svojih ognjišta, ponovno se vrate te sagrade novi dom.

    Hrvati Fojnice položili su veliki ispit iz ljubavi prema svojoj Fojnici:

    Vratili su se svojim kućama i svojim imanjima!

    Ovdje će ostati dovijeka!

Svim Fojničanima, ma gdje bili, želimo sretan Božić i porođenje Isusovo!

Sretna Nova 2002.godina

Vaši franjevci iz Vašeg Samostana u Fojnici

(fra Janko Ljubos)

Kontakt:

Renoviranje muzeja:

Božićna poslanica 2000.:

Dragi naši Fojničani
    Već je nekako postao običaj da uz božićne blagdane dobijete pismo od svojih svećenika iz Fojnice i malo se upoznate s proteklom godinom,što se dogadjalo u našoj župi, u Samostanu, u nasoj Fojnici. Mnogi su nam pričali kako vam je drago dobiti ovaj mali izvještaj pa evo to činimo i uz ovaj Bozić.Uz prošli Božić mi smo blagoslovili 890 obitelji i u tim obiteljima 2700 članova, osoba ili naših župljana. Ako malo napravimo usporedbe s prošlim godinama, onda ćemo vidjeti kako smo u velikom i značajnom napretku.Sjećam se jeseni i proljeća prije tri godine, naš stari fra Miroslav Krajinović svake srijede je isao na pijacu i glavno zanimanje mu je bilo: koliko će vidjeti naših Hrvata. Počelo je s brojem tri i taj se broj stalno povećavao. Kad se pojavio Mijo Miloš-Kukrika sa svojim konjčićima onda je bilo jasno da će svake srijede biti sve ohrabrujuće. Običnim danima, osim nedjelje, bila je rijetkost nekog svoga sresti i čuti naš kršćanski pozdrav, ali postojala je nada da će biti bolje. I ta se nada zaista i ostvarila! Bilo je malo Fojničana u našoj župi, ali skoro sva krštenja djece, prve sv. pričesti, vjenčanja i sahrane obavljali su se u našoj Crkvi, zatim proljetne i jesenske sv. mise redovito su se održavale na grobljima. Naši župljani kad bi iz daleka dolazili svojima, redovito su navraćali i u Samostan i tu s ujacima razgovarali i tako gajili nadu u povratak. Sve ovo i još puno drugoga urodilo je velikim plodovima.

    Na pčetku ove jubilarne 2ooo. te godine mi svećenici sačinili smo jedan program ili plan i priopćili ga svojim župljanima, više puta i u svim našim crkvama: u Fojnici, u Šćitovu, u Gojevićima i na Otigošću. Program smo iznijeli u četiri točke:

1. da ćemo paziti na kulturu govora. 
To praktično znači da bi fojnički Hrvati iz svoga govora trebali izbaciti ružne riječi, pogotovo psovku, pogotovo teške psovke. Primjetili smo jednu ružnu naviku u našem narodu: psuju i muški i ženski i odrasli i maleni ...Djeca čuju psovke odraslih i onda ih oponašaju i tako se stvara navika. Ne znamo koliko se uspjelo u ovom programu, ali je istina da su ljudi počeli razmišljati i razgovarati o ovomu. Nije rijetkost čuti kako se netko žali: ne volim biti u društvu u kojem se psuje i prosto izražava, ili: prije sam psovao mnogo više nego sada, borim se protiv ovoga, smanjio sam ili čak potpuno sam prestao psovati naše svetinje. Sve ovo je ohrabrujuće, ovo je dugotrajan proces i mi svećenici nastavit ćemo opominjati svoje župljane da ne psuju. Bilo bi lijepo kad bi se moglo kazati: ovaj mladić ne psuje, ne znam ga, ali sigurno je iz Fojnice, kad bi se tako moglo 
reći i za stare i za mlade! Nadat ćemo se da će tako biti.I vi koji ste daleko od Fojnice, mogli biste razmisliti o kulturi svoga govora.
2. da ćemo poboljšati svoj vjerski život.
To znači: moliti se Bogu, ići u Crkvu, u Crkvi se ponašati onako kako to dolikuje prostoru i svetim činima, glasno moliti i skladno pjevati. Što se tice svega ovoga, možemo kazati da je dobro, ali da moze i da treba biti još bolje.Posebno je simpatično kad vidimo nedjeljom mladog oca i njegovu suprugu i njihovih troje djece kako se drže za ruke i penju se prema Crkvi, malo sa podzide razgledaju Fojnicu, uđu u crkvu, poskrope se svetom vodom i pobožno cijela obitelj sluša sv. misu. Isto tako lijepo je vidjeti stare osobe kako jedva hodaju, ali u crkvu dođu.
3. Treću točku programa posebno smo naglasili, a to je: sklapanje brakova, znači udaja i ženidba i rađanje djece. Preporučili smo svakom bračnom paru kome je Bog dao 
zdravlje i mogućnost radanja da rode još koje dijete. Koliko je ovo važno i značajno za Hrvate Fojnice, sada se ne može ni naslutiti. Ovo je prevažno pitanje i svi mu moramo 
posvetiti veliku pažnju!Takodjer govorili smo o važnosti udaje i ženidbe. Rezultate ćemo tek vidjeti.
4. U četvrtoj točci našega programa, javno,otvoreno, glasno i jasno smo kazali: zabranjeno je prodavati ćaćevinu! Ćaćevina nam je data da se njome služimo i da je predamo svojim nasljednicima, a ne da je prodamo. Ćaćevina se nema pravo prodati. Istina je da kad bismo otišli na sud da bi sud dosudio da nasljednik ćaćevine ima pravo prodati, da je to po zakonu, ali osim toga zakona postoje i neki drugi zakoni, koji nisu pisani, ali su snažniji i jači, to su moralni zakoni. O ovom programu Fojničani su žustro raspravljali i u velikoj većini se složili da je to tako. Sada svi znaju koji je stav nas franjevaca i velikog dijela Fojničana, barem znaju da o tom pitanju snažno razmišljamo, a normalno je da će svako postupiti po svojoj pameti.Prodaje ima, ali nije to uzelo zabrinjavajućeg maha. Zanimljivo je da poneko proda svoje imanje i da to uradi u nekoj 
tajnosti, neće da kaže svojim rođacima ili prvom susjedu, nego jednostavno pred kućni prag dovede nekog stranca. Mislimo da je to neodgovorno i neozbiljno. Još je zanimljivo i to da najčešće prodaju oni kojima to nije neka velikapotreba. Ne proda se imanje za to da bi se preživjelo, predeveralo, nego zato da bi se dodatno obogatilo. Primjetili smo i to da prodaju oni koji nemaju dubokih korijena u Fojnici, oni koji su doselili ili saselili.I sada ponavljamo i ponavljat ćemo da sada nije vrijeme za prodavanje ćaćevine i da ćaćevina nije za prodaju nego za predaju! Ovaj program od ove godine držimo veoma važnim i životno značajnim, mi ćemo ga i nadalje ponavljati i govoriti o njegovom značenju, jer uistini, sve ovo pobrojano je veoma značajno.

Povratak fojničkih Hrvata svojim kućama

    Povratak Hrvata u Fojnicu ostvario se u veoma ohrabrujućem pogledu. Najznačajniji period jest druga polovina 1999. godine i početak 2ooo. te godine. U ovom vremenu u sva mjesta naše župe dogodili su se značajni povratci, ipak najznačajniji su: sama Fojnica, Šavnik, Podcitonja, Alaupovka, Drin, Lučice, Banja, Gradina, Fojničke Luke, a vec prije toga značajni povratci bili su u Šćitovu, Nadbarama i Ostružnici, kao i Trošniku i nekim drugim mjestima.Sigurnost je davno prestala biti uvjet povratka. Politika nepovratka je pobijedjena i oni koji su bili protivnici povratka sada hodaju pokunjena nosa, glavni problem povratku je nemogućnost obnove svojih kuća, pitanje radnog mjesta, školovanje djece, zdravstvena zastita i funkcioniranje legalne vlasti. Međutim, oni koji su se vratili na vrijeme, oni koji se nisu nadali da tuđe može biti njihovo, oni koji nisu slušali nakaradnu politiku preseljavanja, oni su se već snašli u svim pogledima života, a oni koji su nešto muljali, njima je sada stvarno teško. Tuđe imanje moraju napustiti, a njihovo je svake godine bivalo zapuštenije, sada je donacija sve manje, i povratak je sve teži. Nadamo se i tu nekom providenju.
Nekoliko riječi o problemima
    Radno mjesto: zabluda je biti na čekanju i očekivati da ti netko dadne radno mjesto. Radno mjesto se mora sebi napraviti, treba se osposobitiza radno mjesto, ne imati papir ili diplomu, nego imati sposobnost. To nam mora biti jasno i svoju djecu odgajati u tom duhu. Ako nam mladež bude kući dolazila u jutarnjim satima i spavali do podne, nikada neće biti radnih mjesta. Mislimo da se i ovdje svijest nabolje mijenja i to je dobro.

Školovanje djece:

    To je stvarno problem, ali ne u djeci, nego u glavama političara. Sve političke stranke govore o sebi da su demokratske, a najgrublje krše, satiru, najosnovnija ljudska, dječja prava. Ona stranka koja u jednom mjestu drži vlast svim silama se borila protiv povratka onih drugih. Kad se već nisu mogli tu izboriti i morali dozvoliti povratak, onda one druge tjeraju u svoje škole i da uče po nekakvim njihovim programima, ne dozvoljavaju djeci da školu izučavaju na svom jeziku i po programu koji njima odgovara. Onda djeca moraju putovati u neka druga mjesta ili moraju ići u školu po nekim podrumima, prodavaonicama, skladištima i sl.Djeca fojničkih Hrvata, povratnika, nemaju pravo ići u škole u Fojnici, u škole koje su izgradili i Hrvati, koje je međunarodna zajednica obnovila i za Hrvate, nego ova djeca idu u jednu samostansku zgradu koja nema nikakvih uvjeta za školski rad. Onima koji sada drže vlast u Fojnici, ovo im je na veliku sramotu i ovakvim razmišljanjem ne vodi se politika budućnosti. To će se brzo pokazati, ali treba izdržati i ovu kušnju!

Zdravstvo:
    Poslije onih ratnih strahota, kad je nastalo opuštanje i duha i tijela, onda smo postali neotporniji i lakše se razbolijevamo. Zdravstvene insti-tucije su u velikim problemima, a najviše trpe bolesnici: vlada opća besparica, skoro svi lijekovi i usluge liječnika se placaju, zdravstvo je podijeljeno na seoske ambulante, gradske domove zdravlja, kantonalne bolnice.U Fojnici se Hrvati liječe u ambulanti u Gojevićima i nedavno je otvorena jedna mala ambulanta u Fojnici, u jednoj privatnoj kući. Radosni smo radi ove male ambulante, ali i žalosni zasto to nije u zgradi koju smo i mi gradili. Bit će bolje!

Politička vlast:
    U Fojnici ne funkcionira zajednička vlast sastavljena od Hrvata, Bošnjaka i drugih. Vlada princip koji je davno uspostavljen, a to je podijeljenost. Političarima je to dobro i oni žele da tako vječno ostane, narodu je to najgori oblik vlasti i radi toga veoma trpe. Do kada će to trajati i koliko još to treba trpjeti, ne zna se.Mi u Samostanu na ovu situaciju ne mozemo nimalo uticati. Ako nešto prigovorimo Hrvatima u vlasti, onda smo loši Hrvati i nije nam stalo do hrvatskih interesa, ako prigovorimo Bošnjacima u vlasti, onda smo hrvatski ekstremisti, i još nešto ružnije. Birači i dalje biraju one koji su na vlasti kao da je sve u najboljem redu i tako to ide. Pričaju stari ljudi da ničija nije do zore sjala! 
Gradjevinska djelatnost u župi.
    Naši župljani bave se obnavljanjem i izgradnjom svojih kuća, gospodarskih zgrada ili poslovnih prostora. To rade na području naše župe ili u drugim mjestima, npr. Gromiljaku, Kiseljaku, Brnjacima i sl. Gradi se mnogo i kvalitetno, ima uspješnih poslovnih Fojničana i to nas raduje.
Obnova kuća iz nekih donacijskih fondova za nas u Samostanu je nepoznanica, ne znamo tko je donator, po kojim pravilima se daju donacije, koji je njihov iznos itd. To ne znamo, ali znamo da ima jako mnogo prigovora i nezadovoljstava kad je ovo u pitanju. Ljudi, može se kazati masovno, dolaze u Samostan i iskazuju svoju razočaranost i budu zadovoljni kad ih barem saslušamo u njihovim nevoljama.I drugo je, što sigurno znamo, da u Fojnicu stiže veoma malo donacija, a razlog je opet u onima koji drže vlast: u Fojnici nije formirana zajednička vlast i onda u 
takva mjesta stiže i mala donacijska pomoć. Kad bi se izračunalo koliko je fojnički narod izgubio novca zato što vlast ne funkcionira, to bi iznosilo nezamislivo bogatstvo. I nitko nikoga radi ovoga ne poteže za rukav! A možda nekad i hoće!Mi u Samostanu dugo smo se pripremali, odnosno imali potrebu renovirati dio Samostana gdje je bila smjestena biblioteka i muzej. Kad smo započeli sa samom renovacijom, onda smo vidjeli da sve to moramo porušiti do temelja i graditi novu zgradu. Pozvali smo stručnjake sa Gradjevinskog fakulteta u Sarajevu i kad su oni sve to 
pregledali, zaključak je bio: srušiti sve do temelja. Izgradili smo novu zgradu i pokrili je ljepenkom. Tako će čekati boljih dana. Ovako izgradjena zgrada stajala je oko 3oo.ooo maraka.
Donatori su: 
 1) Željezara Zenica i tadašnji direktor Hamdija Kulović oko 25.ooo maraka, u armaturi, 
 2) Vlada Federacije BiH loo.ooo maraka (pregovori vodjeni sa dr. Draganom Čovićem), 
 3) Šumarija Gojevići darovala hrastovinu u vrijednosti 15.ooo maraka, (dogovoreno sa ravnateljem       Ivicom Kneževićem),
 4) Elektroprivreda BiH i tadašnji direktor gosp. Meho Obradović 5.ooo maraka, 
 5) Ministarstvo za vanjsku trgovinu i njegov direktor gosp. Mustafa Kurtović 5.ooo maraka, 
 6) Provincijalat iz Fulde Njemačka lo.ooo maraka,
 7) Vlada županije Središnja Bosna i njezin predsjednik gosp. Zdenko Vukić lo.ooo maraka, 
 8) Župni ured Busovača 5.000 maraka, 
 9) Općina Kiseljak i načelnik Ivica Udovčić 2.00o maraka, 
10) Profesori kiseljačke i fojničke srednje škole od svojih plaća , u Kiseljaku, l.ooo maraka,
11) Ciglana u Busovači je donirala cigle u vrijednosti 1.5oo maraka. 
To je iznos od 154.5oo maraka.
    Projekat je izradio gosp.Krešimir Kolovrat iz Bugojna, statiku je izradio gosp. Berislav Buljan iz Kreševa, nadzor je vodio gosp. Džemal Polutan iz Fojnice, a majstorske i irgetske poslove obavili su Ijudi iz Trošnika.Ugradjeno je 3o tona žljeza,400 kubika betona od Transportbetona iz Brnjaka, oko 1.300 m. kvadratnih zida i oko 45 kubika drvene gradje i još mnogo drugih materijala.Sav materijal smo ugradili i novac utrošili. U ovom momentu, dok ovo pišem, imamo dug od 145.5oo maraka.Dužni smo Transportbetonu,Rudniku Bakovići u Gojevićima,radnicima koji su radili i još nekima.Do sada nam je pomogao gosp. Edhem Pašić, pa se nadamoda će pomoći i dug vratiti.Crkva na Otigošću nikada nije završena. Pokušali smo to uraditi ovih dana. Unutrašnji dio crkve smo završili, vjerojatno, uspješno. Ako mognemo na proljeće uradit ćemo i vanjski dio.Bilo je još nekih 
radova.
Život u Samostanu
    Radimo svoje uobičajene poslove. Krštavamo, poučavamo, blagosivamo, vjenčavamo, pokopavamo. Do Božića ove godine imali smo 66 krštenja, 39 vjenčanja, 49 sprovoda. Pokušat ćemo oživjeti Treći franjevački red, formirati Župno ekonomsko i pastoralno vijeće, rad sa mladima, crkveno pjevanje trebalo bi nam biti kvalitetnije, groblje na Karauši je lošije uređeno od svih 19 grobalja u nasoj župf, posebno fratarski spomenici.U Samostau dolazi mnogo gostiju i turista, iako Muzej i biblioteka ne rade, posjećuju nas naši Fojničani iz cijeloga svijeta.Samostan i sve naše crkve: u Fojnici, Šćitovu, Gojevićima i na Otigošću, uzdržavamo od priloga naših župljana: lemozine, godižbine,Ijetnim i jesenskim misama po grobljima, pobirima i novčanim davanjima naših župljana. Često nas se sjete i Fojničani u Australiji,Kanadi i Švedskoj. Oni sami nasvojim sastancima skupe svoje novčane priloge i to nam po nekom pošalju, a i osobno kad dođu na godišnji odmor navrate u Samostan i s fratrima se ispričaju, posebno sa fra Tomislavom i dadnu svoj novčani prilog. Ovom zgodom svima se zahvaljujemo i preporučujemo se i ubuduće.Posebno se zahvaljujemo organizatorima ovakvih ideja.Diljem svijeta bilo je i tragičnih smrti naših Fojničana. Uz skupe troškove transporta, skoro redovito, budu pokopani u Fojnici, na svojim grobljima.
           Nedavno smo proslavili sv. Nikolu, to je onaj dobri biskup koji sa anđelima dobroj djeci donese pakete.Dolazio je i nama u Gojeviće u 
crkvu i u Fojnicu u crkvu. Mi u Samostanu, s pomoću dobrih ljudi, napravili smo 4oo paketa, roditelji djece su donijeli oko 100 paketa, bilo je djece koji nisu tom prigodom dosla sv. Nikoli. Ovo vam pišem zato da se uvjerite da u Fojnici ima mnogo katoličke djece, da u Fojnici, s Božjom pomoći, ima budućnosti za Hrvate, da je Fojnica i naša i da je se nećemo nikada odreći!
          Sve vas pozdravljamo, sve vas blagoslivljamo, svima vam želimo neizmjeno srece u slijedećoj godini i svim budućim godinama, želimo da se stvore uvjeti da se možete vratiti i živjeti u Fojnici!

Fojnica, 25.12.2000. god.                                    

  Vaši ujaci iz Samostana  

 Fra Janko Ljubos, gvardijan

[ Home ]

Send mail to Dr.Zlatko Vlajčić with questions or comments about this web site.
Last modified: siječanj 09, 2002